objavljeno sub, 03.05.2008 02:31 | autor: Sanatorijum
to je kao kad te ja volim a i ti mene, pa sam u ime toga popravio nadnaslov na taverni mi i sada se opet jasno vidi da si ti kriv za sve. pichko. bljaaaahhhh!
objavljeno sub, 03.05.2008 02:39 | autor: glup sam, glas ne vazi
eto, sani, jebiga, a baš sam hteo da mu ja budem prvi... nego, ovo za sedam dana u nedelji, potpuno se slažem. i neću da slušam ovu pesmu, uvek me obuzme grozomorna tuga kad iskrsnu te melodije iz detinjstva.
objavljeno sub, 03.05.2008 02:58 | autor: ruke
ijao. karasevdah.
objavljeno sub, 03.05.2008 03:27 | autor: Sanatorijum
a sada bih hteo neshto o tobitju tobitju idolu mladih. svakakvi su se kurchili da ga deskribuju, svrstaju ili kategorizuju, a posebno su se trudili da unize njegov rad. kao shto je poznato svakome ko je gledao film matrix - kashika ne postoji. tako ni tobitj ne postoji, vetj se svi njegovi kritichari uvijaju oko sebe samih i u sebi trazhe projekcije na nepoznato, na koshmar ili na preteranu cenu mladog crnog luka na pijaci. nishta od toga nije im jasno, te se - prirodno - ili - natprirodno - trude da objasne sebi taj fenomen koji ih u sushtini obespokojava iako ni sami ne znaju zashto. stoga je idolmladih prizemljavan, uzemljavan, tuklo se po njegovom poreklu i po njegovom izgledu. zatim se tuklo po njegovoj nestruchnosti, diletantizmu, shalabajzerisanju i TAKO OCHIGLEDNOJ neozbiljnosti. idolamladih znam josh od vremena kad je tobitj tobitj idol mladih bio samo projekat u perspektivi, spreman da rushi granice i barijere, ali do tada samo u nekim lokalnim i kontrolisanim uslovima. gde su uslovi kontrolisani a lokalnost preovladjujutja, nema nicheg prirodnijeg od big benga jednog lucidnog multitalenta kome se zhivo jebe za bilo kakve limite. ponaosob to shto je sve kvarne udarce primao sa osmehom, sad, ponekad kiselim, katkad nakiselim, sporadichno i slatkastim, svejedno, on je ishao dalje i radio ono shto misli da treba da uradi. u pisanoj formi ili u muzichkoj formi, ili u multimedijalnosti, samim svojim radom i nastupima opovrgava sve one koji bi da ga valjaju po blatu jer su i sami uvaljani u blato, a niko ih, chak, nishta nije ni pitao. beshe jednom jedan majkl dzhordan. i gledash tog dzhordana kako s lakotjom prolazi svoje protivnike i poentira. kao da pleshe. kao da je to neshto najlakshe na svetu. ivan tobitj je takvim plesom samom sebi izboksovao da postane tobitj tobitj idol mladih, iako samo on zna kroz shta je proshao.
objavljeno sub, 03.05.2008 03:40 | autor: ruke
nije umro, no se ukurvio
objavljeno sub, 03.05.2008 03:45 | autor: Sanatorijum
jah. sad je posto vazhan. #glup, samo da znash, i o tebi tju da opletem text. pa ti vidi.
objavljeno sub, 03.05.2008 04:10 | autor: idolmladih
"Nakon devetnaest danaIza školskog dvorištaspljeskani leš raspadnutog rakunanašla su neka derištaPo krvavoj britvi i skorenoj krviOduzeo sebi život venosečomNije mogao više da izdržiživot sa pijanim drvosečom" SPREMAM NASTUP ZA UTORAK.OVOGA PUTA SPECIJAL U SANATORIJUMOVU ČAST:CIKLUS NAJLEPŠIH DEČJIH PESAMAO ŽIVOTINJSKIM SAMOUBISTVIMA
objavljeno sub, 03.05.2008 15:49 | autor: Anoniman
tobo, jes ti zaljubiška?
objavljeno sub, 03.05.2008 16:12 | autor: glup sam, glas ne vazi
o poj nam, tobiću, pojkako je jedan nojprezreo sav svoj soji nikakvo haltne zaustavi njegov salto tvrd asfalt
objavljeno sub, 03.05.2008 16:37 | autor: idolmladih
Litice su strme, nije ferSa planine bacio se kerPlaču psi, plaču sviCvile očnjaci, tužni repoviPasji let vam nije sokolskiNe može se šapom letetiJer nisi supermen, kondor nisi Ti si koskožder, ti si av-av-opričVisoka je zgrada, put je kratakS njenog krova, bacio se patakI nemoj smetnuti, zna on letetiAli neće, neće, neće, neće, pljus...Svud po putu perje, kljun i batakNekad čitav beše nama patakU mrtvačnici kesa pored keraSkupili su ono malo perja...Eh...
objavljeno sub, 03.05.2008 18:45 | autor: glup sam, glas ne vazi
a jedna ko prst debela glistasve svoje muke i patnje u sebi tiho izlistapa se zaletepola metra na satna udicu baci u nepovrat
objavljeno sub, 03.05.2008 20:39 | autor: ruke
nas petao u ocaj je pao,kad je spoznaoda je bez koka ostao.jedna u loncu se skalamutiladrugu je lija raspolutilatreca se od tuge presamitila.petao je u zadnje vreme mnogo depresivanjer mu zivot ni malo nije miranniko se vise ne budi na njegov glassvi u alarmu traze spaskoke ga necetraze smekere vecenjemu postaje jos losijejebem li im majke kokosijeuzmi kokosku, skini, udari jeako jos je ziva ti glavu joj savijessekiru u grkljan nabijespa onda o beton razbijesnaposletku se od nemoci i tuge ubijesjer mrtav nemas vise koga da psujesuzo je sekiru koja vec krvava je bilakrenuo da zamahne, pojavila se vilakrenula da ga sprechi misli pasce na njena krilaali glava pada na njenu nogu ona jauche,domaci macor pored od tuge mjauce,preostalim kokama sad zao oce s njim da se prcaju,ali sad je kasno mogu po selu da se smucajuali jedna nekrofilicarka, pojavila ses ovako mrtvim ipak oce da kara seposle se i ona pokajala, glava joj je jos vrlo kratko trajala, tri dela glave pala su na dolinutaman da nahrane podmuklu volinu,koji trave da pase nema, sve je pobrala u kraju dobra shemapa zato za hranu se lema.ruke&son
objavljeno ned, 04.05.2008 17:18 | autor: dodjohvidehpobedih (Neregistrovan)
haha, vi niste normalni
Korisnik
Nemaš MojBlog nalog? Otvori svoj nalog ovde!
Lozinka
Link:
Uloguj me