objavljeno ned, 11.10.2009 13:48 | autor: Ikonija
Au drugar, ne videh ovaj post, postao si hiperproduktivan pa ne stizem da ispratim ovakve bisere. Pa ovo je predivno.
Obraticu paznju na ovu rechenicu "Kada sam daleko od nje, osećam ljubav". Takav je meni osecaj za mog tatu... ljubav ostaje... ne nestaje i ne prelazi u druge oblike itd, izgleda da je to jedina konstanta. Tekstici su ti divni, a nastavnice kao i obichno ne znaju da prepoznaju lepotu. Pazi 4 za ovo remek delo...!
A za mejdene... uh... Children of the daaaaaaaamned, savrshenstvo! :)
objavljeno ned, 11.10.2009 16:38 | autor: krepkimrtvac
hej, Ikony, tenks. sori što sam postavio prevelik broj unosa za kratko vreme, pa ne može lako da se prati, ali čovek mora nekako da kanališe svoje frustracije, nedoumice, čežnje itd.
enivej, da, ljubav ostaje. isto kao i za tvog tatu. u redu, ne menja oblike, ali ipak menja boju, da tako kažem. kako vreme prolazi, od ljubičaste postaje polako plava ili tako nešto.
realno, ja sam zadovoljan tim četvorkama, i 4 je fina ocena kojom ti učiteljica daje do znanja da si bio vrlo dobar.
a children of the damned. da. savršenstvo. sa podjednakim entuzijazmom slušam je danas, kao što sam je slušao na zimovanju na Divčibarima 1982., u petom ili šestom osnovne. i ubeđen sam da će taj entuzijazam ostati nepromenjen sve do moje smrti. znači - Mejdn, Mejdn, Mejdn!
objavljeno pet, 16.10.2009 23:31 | autor: Ikonija
Ti i tvoja smrt imate bash jaku vezu, bilo bi lepo da prestanesh da je se plashish :)